Ljiljana ga je prepoznala po smijehu, mnogo prije nego po licu. Emir je stajao na obali s velikim crvenim zmajem i razgovarao s organizatorima. U školi je uvijek stajao u sredini neke grupe. Ona je obično bila uz rub, spremna nasmijati se onome što kaže. Trideset godina kasnije došla je na susret ljubitelja zmajeva s vlastitim plavim primjerkom i osjećajem da bi nedjelju mogla provesti potpuno beskorisno, što joj je bilo potrebno.
Emir ju je srdačno zagrlio. Rekao je da se nije promijenila. Ljiljana je pomislila na brak koji je završila, radionicu koju je otvorila i sedmicu u kojoj je naučila živjeti sama s pokvarenim frižiderom. Rekla mu je da se zapravo prilično promijenila. On se nasmijao, uvjeren da je skromna. Već je posezao za njenim zmajem da joj pokaže kako treba držati konac.
Nije mu ga dala. Dolazila je već treću sezonu. Njen zmaj krenuo je visoko, zatim mirno stao na vjetru. Emirov crveni div napravio je dramatičan krug i pao u travu. Dok ga je podizao, izvinio se što je pretpostavio da je početnica. Ljiljana je rekla da mu oprašta zmaja, ali da će za ostatak morati saznati ko je sada. Sjeli su na nisku ogradu, puštajući druge da potrče pored njih.
Ovoga puta Emir je pitao umjesto da nagađa. Saznao je da pravi okvire za slike i da se više ne boji govoriti pred ljudima. Ona je saznala da njegov smijeh danas često pokriva nesigurnost, naročito nakon otkaza koji nikome iz škole nije spomenuo. Nije mu rekla da je oduvijek znala kako iza samouvjerenosti postoji nešto drugo. Nije znala. Drago joj je bilo što ne mora glumiti da ga je prozrela prije svih.
Predveče su zajedno pokupili zapetljane konce. Emir je pozvao na kafu onu Ljiljanu koja pravi okvire, pogrešno začini supu i nervira se kad je prekidaju. Tako je rekao, namjerno pretjerujući sa spiskom. Pristala je, uz uslov da ne nastavi nabrajati njene osobine kao školsko gradivo. Smijali su se, ovaj put oboje iz sredine razgovora.
Na sljedeći susret došao je s manjim zmajem. Ljiljana je donijela termos kafe. Kad je vjetar oslabio, pustili su zmajeve da legnu u travu i ostali sjediti. Niko nije izgledao poraženo. Emir joj je držao slobodan kraj konca dok je sipala kafu, pa ga vratio čim je pružila ruku.