Na slici se vidjela žena okrenuta leđima, gola ramena i svjetlo s prozora. Emina ju je radila mjesecima, u kratkim satima između posla i običnih kućnih obaveza. Haris je često prolazio kroz sobu dok je slikala. Hvalio je boje, govorio da slika zaslužuje izložbu i donosio joj kafu kad bi predugo ostala pred platnom. Nikada nije pitao ko je model.
Na otvorenju je stajao blizu slike, očigledno ponosan. Govorio je gostima koliko je Emina strpljiva i kako sama vidi stvari koje drugi ne primijete. Onda je njena prijateljica prepoznala mali ožiljak na ramenu naslikane žene. Nije to rekla glasno niti s čuđenjem. Samo je pohvalila Eminu što je zadržala detalj koji bi neko drugi izbrisao. Haris je prestao govoriti usred rečenice.
Odveo je Eminu do praznog dijela hodnika. Pitao je zašto mu nije rekla da je na slici ona. Odgovorila je da je mislila da zna, ali da to nije tajna. Rekao je da sliku sada ljudi gledaju drugačije. Emina je pogledala kroz otvorena vrata. Posjetioci su stajali na istim mjestima kao prije. Jedini pogled koji se jasno promijenio bio je njegov.
Tražio je da je poslije te večeri povuče. Govorio je da ne želi da njegovi kolege zamišljaju njeno tijelo. Emina ga je podsjetila da su se gola ramena i linija leđa vidjeli i dok je ponosno objašnjavao boje. Nije ga pitala voli li sliku. Htjela je znati zašto njegova podrška prestaje onog trenutka kad žena na platnu dobije njeno ime.
Haris se vratio u salu i ostatak večeri izbjegavao goste koje poznaje. Emina je ostala pored svog rada. Nije svima prepričavala njihov razgovor, ali nije ni prihvatila da njegova nelagoda postane njen zadatak za rješavanje usred vlastitog otvorenja. Kad je jedna posjetiteljka pitala može li prići bliže da vidi poteze kista, Emina joj je pokazala mjesto gdje je svjetlo ispalo drugačije nego što je planirala.
Slika je ostala na izložbi do kraja. Kod kuće su razgovarali nekoliko puta, bez brzog pomirenja. Haris je morao preispitati šta je mislio kada ju je nazivao slobodnom ženom, a Emina je morala čuti odgovore koji joj se nisu sviđali. Poslije zatvaranja izložbe platno je vratila u radnu sobu. Haris ga je jednog jutra pogledao i rekao da mu nedostaje svjetlo iz sale. Bio je to prvi komentar poslije otvorenja koji se opet odnosio na samu sliku.