Posjetiteljica je rekla da se zove Selina i da je poznavala Mileninog muža. To mjesec nakon sahrane nije bilo neobično. Ljudi su još dolazili s pričama, vraćenim knjigama i hranom koje je u frižideru bilo previše. Milena ju je pustila u kuhinju i pitala hoće li kafu. Selina je pogledala policu iznad sudopera. 'Još čuvate njegovu plavu šolju', rekla je, pa zatvorila usta kao da se rečenica može vratiti.
Šolja nije bila posebna. Muž ju je kupio na benzinskoj pumpi i odbijao baciti iako joj je ručka bila napukla. Milena je pitala odakle Selina zna za nju. Žena je spustila pogled na sto. Njih dvoje viđali su se četiri godine. Ponekad bi dolazio u njen stan prije posla i pričao o jutru kod kuće, o kafi koja se hladi dok traži naočale. Milena je sjela prije nego što je voda proključala.
Nije tražila detalje o mjestima i datumima. Pitala je je li Selina znala da je oženjen. Jeste. Taj odgovor, kratak i bez ukrasa, omogućio je da Milena ostane za stolom. Nije morala slušati kako je brak odavno bio prazan, jer nije bio. Imali su dobre dane, obične svađe, dogovoreno putovanje koje više neće ostvariti. I uz sve to postojala je druga žena. Nije znala gdje da smjesti činjenicu koja nije poništavala uspomene, ali je prolazila kroz svaku.
Selina je rekla da nije došla tražiti ništa. Onda je pitala može li dobiti neku njegovu knjigu. Milena je pogledala prema dnevnoj sobi. Sve knjige još su stajale kako ih je ostavio. Rekla je da ne može. Ne sada. Selina je klimnula, ustala i sama sklonila stolicu pod sto. Milena joj nije ponudila kafu koju nije ni završila praviti. Ispratila ju je do vrata bez pitanja hoće li se ponovo javiti.
Te noći najviše se ljutila što nema kome postaviti drugo pitanje. Prvo je bilo zašto. Drugo nije znala ni sastaviti. Ujutro je pozvala sestru i ispričala joj sve, prije nego što tuga ponovo zauzme cijeli jezik. Sestra nije rekla da treba pamtiti samo lijepo. Došla je, oprala nekoliko tanjira i ostala do ručka.
Plavu šolju Milena je pomjerila na drugu policu. Nije je razbila niti poklonila. Ponekad bi je danima zaboravila, a ponekad je vidjela čim uđe u kuhinju. Kad je prvi put sama otišla na kratko putovanje, ponijela je novu malu šolju s poklopcem. U hotelu je popila kafu kraj prozora, bez potrebe da tog jutra odluči kakav je cijeli njen brak bio.