Nedžla je čuvala Eminovu samoću kao važan porodični dogovor. Jednom mjesečno odlazio je u vikendicu, bez poziva osim ako je hitno. Govorio je da mu treba tišina nakon rada s ljudima. Ona je razumjela jer je i sama vodila bučan salon. Vikendom bi preuzela njegove obaveze, od kupovine do posjete ocu, uvjerena da podržava način na koji čovjek kojeg voli ostaje dobro.
Na pijaci je srela vlasnicu susjedne vikendice. Žena je veselo rekla da joj je drago što Emin opet dolazi s Jasnom, jer njih dvoje uvijek naprave dobar roštilj. Nedžla je upitala misli li na njegovu bivšu partnericu. Žena je shvatila grešku usred odgovora. Pokušala je reći da možda nije dobro vidjela. Nedžla joj je zahvalila i otišla, ne tražeći da nepoznata osoba riješi ono što je upravo otvorila.
Emin se vratio u nedjelju s pričom o pročitanom romanu. Nedžla ga je zamolila da prestane prije naslova. Rekla je da zna kako nije bio sam i upitala je li u vezi s Jasnom. Nije odgovorio odmah. Zatim je priznao da se susreti ponavljaju nekoliko mjeseci. Govorio je da njih dvoje samo lako razgovaraju jer dijele staru prošlost. Nedžla je pitala zašto je onda za taj razgovor trebala laž o tišini.
Tek tada je priznao i ostatak odnosa. Nije više mogla slušati riječ "samo", koju je stavljao ispred svega što je htio umanjiti. Rekla mu je da joj ne smeta što čovjek ponekad želi biti sam. Smetalo joj je što je njenu podršku pretvorio u raspored za drugu vezu. Vikendica nije bila problem koji se može riješiti prodajom. Problem je bio što je ona iskreno štitila prostor u kojem ju je obmanjivao.
Nedžla je uzela nekoliko dana za sebe, ali je jasno rekla gdje će biti i kada će razgovarati. Nije željela ponoviti njegov postupak pod drugim imenom. Emin je ostao kod kuće, preuzeo kupovinu i posjetio oca, prvi put shvatajući koliko rada je stajalo iza njegove navodne samoće. Kada su sjeli zajedno, nije ponudio da zauvijek prestane putovati. Priznao je da je birao lagodan dvostruki život i da nije znao želi li brak dovoljno da ga obnovi.
Ta iskrenost došla je kasno, ali je Nedžli olakšala odluku da se razdvoje. Nekoliko mjeseci kasnije otišla je sama na kratki odmor. Prvog jutra nije znala šta radi osoba kojoj niko ne treba. Skuhala je kafu, otvorila knjigu i pročitala istu stranicu tri puta. Nije bilo čudesnog mira. Ipak, vrijeme je pripadalo njoj, bez skrivenog rasporeda i bez potrebe da ga zaradi tuđim odsustvom.