U prodavnici sam kupila žute čarapice za sestrinu bebu. Prodavačica me poznavala još od škole i nasmijala se onako kako se ljudi smiju kad misle da već znaju nastavak rečenice. Čestitala mi je. Mislila sam da govori o vjenčanju, koje je bilo prije dva mjeseca. Zahvalila sam se, platila i otišla, ne sluteći koliko sam prostora ostavila između dvije različite pretpostavke.
Do podneva me nazvala tetka. Pitala je zašto takve vijesti saznaje od komšinice. Kazala sam da ne znam o čemu govori. U njenom glasu odmah se pojavila povrijeđenost. Nije vjerovala da nešto ne zna, vjerovala je da to namjerno skrivam od nje. Objasnila sam čarapice tri puta. Na kraju je rekla da svakako treba da se pazim i prekinula razgovor.
Moj muž Alen saznao je od čovjeka koji mu je mijenjao gume. Došao je kući zbunjen i pitao jesam li mu planirala nešto posebno reći. Njegovo pitanje me zaboljelo više od tetkinog. Dva mjeseca bili smo u braku i već je tuđa rečenica mogla sjesti između nas prije mog vlastitog glasa. Rekla sam mu da, ako budem imala takvu vijest, neće mu je prenositi vulkanizer.
Alen je predložio da odmah objavimo da je riječ o grešci. Uzela sam telefon, pa ga spustila. Zašto bismo morali objavljivati išta o tome? Nisam željela da poznanici procjenjuju jesam li previše ljuta, dovoljno uvjerljiva ili možda samo nesretna zbog pitanja koje nikad nisu trebali postaviti. Htjela sam završiti radni dan i otići sestri s malim poklonom.
U prodavnicu sam se vratila sutradan. Prodavačica je rekla da je samo podijelila lijepu vijest. Objasnila sam da vijest nije postojala. Iznenadila se mojoj ozbiljnosti, kao da sam odbila dobronamjeran buket. Iza mene su čekale dvije žene. Jedna je počela pričati o tome kako je ona s prvim djetetom također dugo šutjela. Tada sam shvatila koliko se teško čovjek izvuče iz priče u kojoj svi žele imati svoju rečenicu.
Nisam ostala raspravljati. Alen je svoju porodicu zamolio da prestane zvati s pitanjima, a ja sam uradila isto sa svojom. Neki su nam povjerovali odmah. Drugi su još sedmicama gledali prema mom stomaku, sve diskretnije kako je vrijeme prolazilo. Žute čarapice sestrina beba prerasla je brže nego što je glasina nestala.
Jedne večeri Alen je došao s velikom kesom iz iste prodavnice. U njoj je bila deka za sestrinog starijeg dječaka. Rekao je da je na kasi jasno objasnio za koga kupuje. Prvi put sam se cijeloj stvari nasmijala. Onda sam ga zamolila da mi pokaže deku, običan predmet koji bi napokon mogao ostati samo ono što jeste.