Marija je dobila ulogu sa dvije rečenice i učila ih svuda: dok pere kosu, čeka zeleno svjetlo, odvaja bijeli veš. Imala je pedeset tri godine i nikad ranije nije stajala na pozornici. Kćerka ju je prijavila u amatersku družinu jer je majka stalno govorila da bi to nekad voljela. Sada je to nekad dolazilo svakog utorka u sedam. Na probi joj je glas nestajao upravo kad izgovori ime izmišljene gošće.
Hamza, koji je igrao njenog pozorišnog muža, znao je tekst cijele scene, ali je uporno gubio šešir. Ostavljao ga je na radijatoru, u garderobi, jednom među rekvizitima druge predstave. Marija mu je počela najavljivati gdje ga vidi, a on njoj tiho prvu riječ kad zastane. Bio je elektroničar koji je pred penziju radio skraćeno. Na sceni je bio siguran, izvan nje neočekivano stidljiv i sklon dugim objašnjenjima o vremenu.
Dvije sedmice pred premijeru Marija je rekla da će odustati. Rediteljica je već bila umorna od njenog izvinjavanja. Hamza je nije uvjeravao da nema čega da se boji. Pozvao ju je da nakon probe zajedno pročitaju scenu u praznoj sali, bez svjetala. Sjeli su u publiku i govorili tekst kao običan razgovor. Kad je njena rečenica napokon zazvučala prirodno, Marija se nasmijala, a zatim zaplakala od olakšanja koje ju je iznenadilo više nego trema.
Hamza joj je donio papirnu maramicu iz automobila. Priznao je da mu je prva žena govorila kako je pozorište gubljenje vremena i da je tek poslije razvoda ponovo počeo dolaziti. Marija je rekla da njen bivši nije ništa branio. Sama je odgađala vlastite želje dok svi ostali ne završe svoje. Nisu zaključili da je sada sve nadoknadivo. Izašli su po vruću čokoladu i razgovarali o stvarima koje još žele pokušati, uključujući neke za koje vjerovatno nikad neće biti dovoljno dobri.
Na premijeri je izgovorila obje rečenice, jednu malo prebrzo. Hamza je zaboravio šešir i morala mu ga je pružiti mimo teksta. Publika se nasmijala, uvjerena da je to dio predstave. Poslije naklona kćerka ju je zagrlila, a Hamza sačekao da ostanu sami kraj garderobe. Pitao je želi li sutra večeru bez uvježbanih replika. Marija je pristala i dodala da će vjerovatno opet imati tremu. Rekao je da je to u redu. Ovoga puta nije morala naučiti šta će tačno izgovoriti prije nego što izađe pred nekoga.