Najprije joj je komšinica donijela supu. Potom je stara poznanica nazvala njenu sestru da provjeri je li porodica nešto prešutjela. Elma je sjedila za kuhinjskim stolom, živa, zdrava i sve manje strpljiva. Njen bivši suprug Goran gostovao je u emisiji o novim počecima. Rekao je da je izgubio ženu i da ga je taj gubitak naučio cijeniti svaki dan.

Sama rečenica mogla je biti nejasna. Ali Goran je nastavio govoriti o praznoj strani kreveta, cvijeću koje nosi na važno mjesto i oproštaju koji nije stigao izgovoriti. Voditeljica ga je predstavila kao udovca. Nije je ispravio. Na kraju je prikazan njegov novi program predavanja za ljude koji prolaze kroz gubitak. Elma je poznavala praznu stranu kreveta: napustila ju je prije tri godine jer više nije mogla živjeti s njegovim lažima.

Pozvala ga je. Prvo se nasmijao, govoreći da je publika pogrešno shvatila metaforu. Elma je pitala zašto metafora ima crnu odjeću i fotografiju njihovog vjenčanja. Rekao je da ne treba biti sitničava jer predavanja pomažu ljudima. Spustila je slušalicu prije nego što bi mu dala novu rečenicu koju može iskoristiti kao dokaz njene hladnoće.

Nije željela javno prepričavati brak. Poslala je organizatorima kratku obavijest da je živa, da su razvedeni i da nije pristala na korištenje fotografije. Tražila je ispravku činjeničnog dijela, bez učešća u novoj emisiji. Producentica ju je nazvala, iskreno zbunjena. Elma je odbila ponudu da se njih dvoje suoče pred kamerama. Njen život nije bio nastavak njegovog programa.

Goran je objavio izvinjenje koje je prvo govorilo o pogrešnom tumačenju. Organizatori su zahtijevali jasniju ispravku i otkazali naredna dva nastupa. Tek tada je napisao da je dopustio da ga predstave kao udovca iako to nije. Nekoliko ljudi koji su platili predavanje zatražilo je povrat. Elma nije slavila. Bila je umorna od objašnjavanja da ne mora biti mrtva da bi njegov gubitak bio stvaran.

Najteži razgovor vodila je s njihovim odraslim sinom. On je volio oca i pitao mora li se sve završiti njegovim poniženjem. Elma je rekla da ga nije ponizila činjenicom da postoji. Sin je dugo šutio, a zatim pitao može li ostati na večeri. Izvadila je komšijinu supu iz frižidera i prvi put se nasmijala cijeloj apsurdnoj sedmici. Sutradan je komšinici vratila opranu posudu, zahvalila na brizi i rekla da joj ubuduće može jednostavno pozvoniti.