Alma je u subotu ustala u šest i dvadeset, iako budilnik nije zvonio. Djeca su odavno odrasla, majka joj je te sedmice bila kod sestre, a muž Sead konačno imao slobodan vikend. U kući nije bilo ničega hitnog. Ipak je skuhala kafu, stavila veš u mašinu i počela praviti spisak kupovine. Sead se pojavio u kuhinji i rekao da su se dogovorili odmarati. Alma ga je upitala ko će onda znati šta nedostaje.
Planirali su vikend samo za njih dvoje otkako je najmlađe dijete odselilo. Kada je napokon stigao, izgledao je kao prazna soba za koju ne znaju gdje staviti namještaj. Sead je želio ležati i gledati sport. Alma je zamišljala izlet, razgovor i ručak koji neće sama spremiti. Nijedno to nije izgovorilo dovoljno jasno jer su oboje pretpostavili da druga osoba pod odmorom misli isto.
Do podneva su bili uvrijeđeni. Sead je smatrao da mu prigovara što miruje, Alma da se njihovo zajedničko vrijeme ponovo pretvara u njenu uslugu. Prekinula je usisavanje usred hodnika i rekla da neće cijeli dan obilaziti oko njegovih nogu. On je ugasio televizor. Prvi odgovor koji mu je pao na pamet bio je da nije tražio da usisava. Zadržao ga je, jer je prvi put čuo koliko bi to bilo lako reći iz fotelje.
Sjela je preko puta njega. Dogovorili su da svako napiše dvije stvari koje želi tog vikenda. Alma je napisala šetnju bez žurbe i večeru van kuće. Sead je napisao dugo spavanje i vrijeme u kojem ne mora biti koristan. Kada je pročitala posljednje, shvatila je da to želi i ona. Ostavili su veš u mašini dok ne završe kafu. Nije nastala katastrofa koju je njen osjećaj odgovornosti neprestano očekivao.
Popodne su prošetali do dijela grada u kojem dugo nisu bili. Našli su malu radnju s pločama, pa Sead pustio pjesmu na koju su nekada plesali. Alma je rekla da ju je tada mrzila, ali nije htjela pokvariti njegovo oduševljenje. Smijao se toliko da se prodavač pridružio bez poznavanja razloga. Večerali su u restoranu koji nije bio naročito dobar, ali nijedno nije moralo prati suđe. To im je te večeri bilo važnije od savršenog jelovnika.
U nedjelju je Alma spavala duže. Sead je otišao po hljeb, ne tražeći da mu kaže gdje se nalazi novčanik. Kad se probudila, pitao je želi li kafu sada ili kasnije. Rekla je kasnije i ostala još malo u krevetu. Nije to bio potpuno novi brak. Bio je isti, s dovoljno prostora da odgovor ne mora uvijek stići odmah. Telefon je ostao bez budilnika do ponedjeljka, a nijedno nije pokušalo nadoknaditi taj mali propust pretjeranim radom.