Kad su dobili besplatno vjenčanje u nagradnoj akciji jedne sale, Nađa i Filip pomislili su da će napokon moći pozvati sve važne ljude. Planirali su skroman ručak za dvadesetak gostiju jer su tek počeli otplaćivati zajednički stan. Na plakatu je pisalo da nagrada pokriva njihovu najljepšu večer. Fotografisali su se s velikim kartonskim ključem i nazvali roditelje, smijući se toliko da im je bilo teško objasniti šta se dogodilo i gdje će slaviti.
Na prvom sastanku sa salom saznali su da su stolice uključene, ali presvlake obavezne i dodatno se plaćaju. Isto je važilo za pribor, osnovno osvjetljenje i osoblje. Hrana nije bila dio nagrade, a nisu je smjeli donijeti izvana. Menadžerica je govorila o stavkama kao da su uzbudljive mogućnosti. Nađa je slušala računajući broj gostiju koji bi trebali izostati da bi besplatna večer uopće postala jeftinija od njihovog prvobitnog ručka u malom restoranu.
Filip je predložio da prihvate trošak da ne ispadnu nezahvalni. Nađa ga je pitala kome duguju zahvalnost za račun koji nisu očekivali. Nije htjela novu svađu oko novca pred vjenčanje, ali još manje odluku koju će kasnije otplaćivati šuteći. Zajedno su zatražili potpun spisak onoga što nagrada stvarno obuhvata. Pokazalo se da je to uglavnom prostor u terminu koji se slabo prodaje, uz usluge bez kojih ga nije moguće koristiti.
Organizator ih je ipak pozvao na javnu promociju da ispričaju koliko im je nagrada značila. Došli su, ali nisu pročitali pripremljenu izjavu. Filip je mirno objasnio razliku između plakata i ponude. Nađa je rekla da odustaju od nagrade jer im nametnuti troškovi ne odgovaraju. Voditelj je pokušao preći na sljedećeg govornika, no ljudi u publici počeli su pitati šta se tačno nudi i drugim parovima. Nisu dobili trenutni aplauz. Dobili su neugodan razgovor koji više nije bilo moguće riješiti njihovim nasmijanim fotografijama.
Promocija je kasnije izmijenjena tako da navodi samo stvarno uključene stavke. Nađa i Filip vratili su se planu manjeg ručka. Nekoliko rođaka bilo je razočarano što neće biti velike sale, ali nisu ponudili platiti razliku. Na dan vjenčanja imali su dvadeset četiri gosta i obične stolice bez presvlaka. Kad je konobar donio račun, Filip ga je pogledao i nasmijao se Nađi. Iznos je bio upravo onaj koji su dogovorili. Spremio ga je u džep, a zatim je pozvao na ples između dva stola.