Kad je vlasnik prenoćišta pitao jesu li muž i žena, Bojan je već držao kofer na prvoj stepenici. Hana je rekla da nisu. Zajedno su bili šest godina i rezervisali su sobu za vikend daleko od grada. Fotografije na oglasu pokazivale su balkon i vrt, a opis je govorio o mirnom boravku za dvoje. Nigdje nije spominjao da će na vratima morati objašnjavati vlastitu vezu.

Vlasnik je spustio ključ. Rekao je da u svojoj kući prima samo pristojne parove. Hana je nekoliko sekundi čekala da objasni šta pod tim misli, iako je odgovor već bio jasan. Bojan se nasmijao i rekao da su praktično vjenčani. Vlasnik je pitao za datum. Hana je vidjela kako Bojan u glavi traži dovoljno uvjerljiv odgovor i zaustavila ga prije nego što ga izgovori.

Nije željela izmišljati ceremoniju da bi dobili plaćeni krevet. Rekla je da takvo ograničenje nije bilo navedeno prije rezervacije. Vlasnik je tvrdio da se neke stvari podrazumijevaju. Iz trpezarije je izašla žena s mokrim rukama i pitala u čemu je problem. Kad je čula, pogledala je muža, pa Hanu i Bojana. Rekla je da će im vratiti novac i donijela omotnicu iz ladice.

Na parkingu je Bojan bio ljut zbog izgubljenog popodneva. Tvrdio je da su mogli jednostavno reći da jesu vjenčani. Hana mu je odgovorila da joj nije toliko stalo do sobe. Smetalo joj je što je pred strancem pokušao ispraviti činjenicu koja između njih nikad nije bila problem. Bojan je spustio kofer i priznao da je želio samo pobjeći iz neprijatnosti, čak i po cijenu da je ona proguta umjesto njega.

Pronašli su drugi smještaj predvečer. Soba nije imala balkon, a krevet je škripao pri svakom okretanju. Domaćica ih je pitala žele li raniji doručak i pokazala gdje se pali grijanje. Hana je od jednostavnosti tih pitanja osjetila umor koji je cijelog dana držala pod kontrolom. Sjela je na krevet, izula cipele i pustila Bojana da raspakuje torbu bez daljnjeg razgovora.

Ujutro su prošetali selom. Vlasnik prvog prenoćišta prošao je automobilom, podigao ruku i nastavio kao da se ništa nije desilo. Bojan nije uzvratio pozdrav, Hana jeste. Nije to značilo da mu je oprostila, nego da nije htjela da joj nepoznat čovjek određuje ni najmanji pokret. Poslije su zajedno izabrali mjesto za ručak. Ovog puta oboje su pažljivo pročitali opis, pa se nasmijali kad su shvatili da najviše prostora zauzima upozorenje o bučnom pijetlu.