Prvi smijeh stigao je na pogrešnom mjestu. Lora je izgovorila rečenicu o izgubljenoj sestri, a iz trećeg reda začulo se podrugljivo cerekanje. Pomislila je da je zaboravila nešto smiješno u kostimu. Pogledala je partnera na sceni, koji je nastavio kao da ništa nije čuo. Drugi smijeh bio je glasniji. U maloj sali amaterskog pozorišta svi zvukovi imali su tijelo, a ovaj je stajao između nje i ostatka predstave.
Glavnu ulogu dobila je prvi put nakon osam godina manjih nastupa. Njen kolega Viktor govorio je da je zaslužila, iako je ranije obećavao svojoj djevojci da će ulogu dobiti ona. Poslije premijere donio je Lori vodu i rekao da ne smije biti toliko osjetljiva. Lora je plakala u garderobi, ljuta na sebe što je u posljednjoj sceni počela govoriti prebrzo. Nije znala da su trojica najglasnijih gledalaca Viktorovi prijatelji.
Jedan od njih, Miran, došao je na sljedeću probu. Stajao je na vratima dok nisu završili i zatim tražio da razgovara s Lorom. Viktor im je rekao da naprave šalu, priznao je, uvjeren da će joj trema navodno biti manja ako publika nije previše ozbiljna. Tek nakon predstave shvatio je koliko je to bilo zlobno. Nije tražio da mu odmah oprosti. Ponudio je reći isto pred trupom.
Na razgovoru je Viktor tvrdio da je sve nesporazum. Njegova djevojka Mina, koja je sjedila pored njega, pitala ga je zašto joj onda nije ranije rekao za šalu. Zašutio je. Mina je ustala i sjela na drugu stranu stola. Rekla je da nije željela ulogu dobijenu tuđim poniženjem, a posebno ne poniženjem žene koja joj je mjesecima pomagala učiti tekst.
Viktoru su povukli zadatak organizacije publike i zamolili ga da napusti narednu produkciju. Lora nije željela otkazati predstavu, ali nije mogla samo ponoviti premijeru. Rediteljica joj je dala vrijeme za novu probu pred nekolicinom poznanika. Smjela je stati kad zatreba. Na prvom pokušaju zaista je stala, popila vodu i počela rečenicu ponovo. Niko nije od toga pravio lekciju o hrabrosti.
Na drugoj javnoj izvedbi treći red bio je pun. Lora ga nije izbjegavala pogledom. U završnoj sceni neko je tiho šmrcnuo, a ona je nastavila svojim tempom. Poslije aplauza Mina joj je pomogla otkopčati tijesan kostim. Rekla je da je posljednja pauza bila dobra. Lora je odgovorila da je napokon čula tišinu kakva je napisana u tekstu. Otišle su zajedno na kasnu večeru, još s tragovima scenske šminke iza ušiju.