Na posljednjem danu privremenog posla, vlasnik agencije rekao je Larisi da mu se slobodno javi za preporuku. Radila je uredno, preuzimala dodatne zadatke i završila sve prije odlaska. Nije obećao stalno zaposlenje, pa ga za to nije ni krivila. Nekoliko mjeseci kasnije pronašla je odgovarajući oglas i napisala mu kratku poruku. Odgovor je stigao brzo, ljubazan i pun pohvala, s neobičnim dodatkom na kraju.
Za pripremu preporuke tražio je uplatu u fond kojim finansira godišnje okupljanje svojih saradnika. Nazvao ju je dobrovoljnim doprinosom. Larisa je odgovorila da trenutno nema prostora za takav trošak i pitala može li samo potvrditi ono što je radio s njom. Rekao je da se preporuke daju ljudima koji razumiju uzajamnost. Riječi dobrovoljno i uzajamnost odjednom su stajale oko obične cijene koju nije želio nazvati njenim imenom.
Njen partner je predložio da plati i završi stvar. Iznos nije bio ogroman, a posao joj treba. Larisa je razumjela praktičnost tog savjeta. I sama je izbrojala novac u novčaniku prije nego što mu je odgovorila. Nije htjela pretvarati svoj otpor u dokaz da je bolja od ljudi koji bi platili. Samo joj je bilo teško prihvatiti da se pohvale iz posljednjeg dana sada otključavaju uplatom, kao da njen rad bez toga nema dovoljno jasan trag.
Nazvala je bivšu kolegicu da pita može li je navesti kao osobu koja poznaje njen rad. Kolegici je bilo drago pomoći. U razgovoru je saznala da nije prva kojoj je vlasnik spomenuo fond. Neki su platili, drugi odustali od preporuke. Na malom okupljanju bivših saradnika vlasnik se kasnije pohvalio njihovom dobrovoljnom podrškom. Larisa je tada rekla da uplata koju uslovljava preporukom nije dobrovoljna, barem ne onako kako ju je njoj predstavio.
Nije bilo oduševljenog odobravanja. Ljudi su gledali u čaše, a vlasnik je rekao da je pogrešno razumjela prijateljski prijedlog. Larisa mu je ponudila da ga sada jasno povuče. Rekao je da ne želi razgovarati pred svima. Ona je odgovorila da je upravo pred svima spomenuo velikodušnost drugih. Otišla je ranije, svjesna da je izgubila preporuku od njega čak i ako kasnije odluči da je besplatna.
Na razgovor za novi posao otišla je s kontaktom bivše kolegice i vlastitim primjerima rada. Dobila je poziv za sljedeći krug, ne garanciju zaposlenja. To joj je bilo dovoljno da nastavi. Partner ju je pitao žali li što nije jednostavno platila. Rekla je da žali za izgubljenim povjerenjem u ponudu, ali ne za novcem koji je zadržala. Njime je kupila kartu za sljedeći razgovor, put na kojem joj niko nije unaprijed naplatio zahvalnost.