Vera je kutiju s natpisom "knjige" podigla pogrešno i odmah je vratila na pod. Unutra su, kako se pokazalo, bile tave, tegovi i jedna enciklopedija. Njena kćerka selila je iz studentskog doma u prvi stan. Cimerov otac, čovjek kojeg je Vera poznavala iz dvije poruke o kombiju, rekao je da bi kutiju trebalo nazvati iskušenjem umjesto knjigama.

Zvao se Nenad i bio je razveden gotovo jednako dugo kao ona. Njihova odrasla djeca bila su prijatelji, ne par, što su im naglasili više puta prije dolaska. Vera nije pitala zašto to toliko ponavljaju. Imala je dovoljno vlastitih pretpostavki da je sada pokušavala manje zaključivati umjesto drugih. Nosila je lakše kese, Nenad namještaj, a oboje su izbjegavali govoriti kako su u njihovim godinama imali mnogo manje stvari.

Pred kraj je kombi otišao pun. Vera i Nenad ostali su kraj posljednje kutije, čekajući povratak. Sjeli su na stepenice praznog ulaza. On je izvadio dvije mandarine iz džepa, zaboravljene još od doručka. Pričao je da na jesen želi upisati kurs crtanja, ali mu to zvuči kao početak šale. Vera je rekla da planira prvo samostalno putovanje i da je dosad izabrala samo torbu.

Djeca su se javila da će kasniti. Umjesto ljutnje osjetili su olakšanje. Otišli su do kioska, vukući kutiju na malim kolicima koja je domar posudio. Nenad je pitao ima li Vera naviku govoriti o sebi ili i njoj svi razgovori završe na djeci. Priznala je da više ne zna šta ostaje kada ukloni njihove rasporede. On nije ponudio da joj popuni prazninu. Pitao je gdje želi putovati.

Prvi poziv na kafu stigao je preko djece, što je Veri zasmetalo. Rekla je kćerki da Nenad već ima njen broj. Kasnije ga je sama nazvala i objasnila da joj se dopao razgovor, ali da ne želi roditeljski odbor za svaki sastanak. Nasmijao se i priznao da se uplašio jednostavne poruke više nego nošenja ormara niz tri sprata.

Na kafi nije bilo kutija ni rasporeda selidbe. Nenad joj je pokazao prvi crtež, na kojem je šolja izgledala kao brod, a Vera rezervaciju za kratko putovanje. Dogovorili su večeru poslije njenog povratka, ne zajednički plan prije nego što ga zasluže. Mjesecima kasnije djeca su ih pozvala na ručak u novi stan. Posljednja kutija još je stajala neotvorena u hodniku. Vera ju je zaobišla bez komentara, uzela Nenada za ruku i sjela za sto kao gošća, prvi put bez potrebe da nešto prvo raspakuje.