Vjerovala sam da ljudi najviše žale zbog razgovora koje nisu obavili. Tu rečenicu sam ponavljala Marku svaki put kada bi spomenuo oca s kojim nije govorio devet godina. Marko je rekao da je razgovarao dovoljno, samo što ga niko nije slušao. Nisam pitala šta to znači. Imala sam vlastitu sliku porodice koja se na kraju ipak zagrli, i njegovu sam porodicu uporno pokušavala ugurati u nju.
Broj njegovog oca dobila sam od rođakinje. Nazvala sam ga bez Markovog znanja. Čovjek je zvučao starije nego što sam očekivala i rekao da mu sin nedostaje. Nisam provjeravala njegovu verziju prošlosti. Sažaljenje mi je bilo dovoljno da se osjećam korisno. Dogovorila sam ručak u restoranu, rekavši Marku da ćemo proslaviti njegov novi posao. Kupila sam čak i tortu, uvjerena da će slatkoća pomoći riječima koje sam planirala izgovoriti.
Kada je ugledao oca za stolom, Marko je stao. Nije potrčao prema njemu, nije zaplakao, nije uradio ništa iz moje zamišljene scene. Pitao me jesam li to organizovala. Rekla sam da samo želim da pokušaju. Njegov otac je ustao i počeo govoriti kako nema potrebe za starim zamjerkama. Marko se okrenuo i izašao. Za njim sam krenula ljuta što nije ostao dovoljno dugo da pokaže zahvalnost za moju namjeru.
Na ulici mi je rekao da sam ga pozvala pod lažnim razlogom i dovela pred čovjeka od kojeg se godinama pokušava odmaknuti. Počela sam objašnjavati da otac neće živjeti zauvijek. Marko je odgovorio da ni on nema beskonačno mnogo života koje može potrošiti na iste povrede. Nije mi dugovao detalje da bi njegovo odbijanje bilo dovoljno jasno. To sam prvi put čula kao činjenicu, a ne kao prepreku koju treba nježno ukloniti.
Ručak sam otkazala. Ocu nisam obećala da ću ponovo pokušati. Marku sam se izvinila bez rečenice da sam mislila dobro, jer ju je već previše puta čuo. Nekoliko dana nije želio da se vidimo. Nisam tražila od rođakinje da posreduje. Bilo mi je teško sjediti s vlastitom greškom bez još jedne akcije koja bi me ponovo učinila glavnom osobom u tuđem odnosu. Torta je ostala neotvorena u frižideru.
Kada smo napokon razgovarali, Marko nije obećao brz povratak povjerenja. Rekao je da želi partnericu koja ga pita, a ne nekoga ko ga raspoređuje prema vlastitoj slici sretnog kraja. Ostali smo zajedno, opreznije nego prije. O njegovom ocu više nisam govorila dok on sam ne počne. Ljubav se tog mjeseca nije pokazala kao veliki susret u restoranu, nego kao sposobnost da ne otvorim vrata za koja mi je jasno rekao da ih želi zatvorena.