Na trećoj plesnoj večeri Robert je napokon prestao brojati korake naglas. Ivana ga je zbog toga nagradila osmijehom i dozvolom da bira sljedeću pjesmu. Oboje su imali više od četrdeset godina i dovoljno loših uspomena s vjenčanja da ih nije bilo lako nagovoriti na ples. U malu salu došli su odvojeno, preko različitih prijatelja. Sada su već čekali jedno drugo kod ulaza.
Kada je organizator podigao kameru za zajedničku fotografiju, Ivana je otišla po vodu. Robert je mislio da je slučajno. Sljedeće sedmice sklonila se iza stuba čim je telefon počeo snimati. Poslije ju je pitao je li udata. Pitanje je izašlo grublje nego što je namjeravao. Ona ga je pogledala kao da je odjednom promijenio muziku usred koraka.
Nije bila udata. Njen bivši partner objavljivao je svaki njihov izlazak, svaku svađu završavao zajedničkom fotografijom i znao uvrijediti se ako ne napiše dovoljno nježan komentar. Nakon prekida ostala je cijela javna izložba veze u kojoj se često osjećala sama. Ples je bio prvo mjesto na kojem se ponovo pojavila bez potrebe da nekome dokazuje da uživa.
Robert je spustio pogled. Njegova bivša partnerica skrivala je njihovu vezu od ljudi s kojima je radila, pa je odsustvo fotografija za njega značilo nešto sasvim drugo. Rekao joj je to. Ivana nije obećala da će promijeniti naviku da bi ispravila tuđu staru povredu. Umjesto toga, pitala je želi li u nedjelju doći na ručak s njenim prijateljima. Bez skrivanja i bez obaveznog snimanja.
Došao je s prevelikom kutijom kolača. Jedna prijateljica pitala je smije li fotografisati sto. Ivana je rekla da smije, samo neka njih ne stavlja u kadar. Niko nije tražio dodatno objašnjenje. Robert je satima razgovarao s ljudima koji su znali kako se zove i zašto je tu. Na odlasku ga je Ivana poljubila pred otvorenim vratima, dok je neko iza njih tražio gdje su ostale kašike.
Na narednoj plesnoj večeri organizator ih je ponovo pozvao za fotografiju. Robert je rekao da će ovaj put ostati sa strane. Ivana ga je povukla za ruku prema podiju, sada gotovo praznom. Pjesma je počela, a on je pogriješio već drugi korak. Naslonila je čelo na njegovo rame dok se smijala. Kasnije nije imala dokaz kako je taj trenutak izgledao. Mogla ga je, međutim, tačno opisati kada ju je prijateljica pitala.