Zora je psa prepoznala po bijeloj mrlji u obliku kašike. Fotografisala ga je na proljeće, dok je uporno pokušavao pojesti vezicu njenog fotoaparata. Na novom kalendaru azila pojavio se u maju kao Laki, u augustu kao Beni i u novembru kao srećno udomljeni Roki. Uz svaku fotografiju stajala je druga porodica. Zora je znala da je dvije fotografisala ista žena, samo u različitim jaknama.

Azil "Mala šapa" vodila je grupa dobrovoljaca. Njegova predsjednica Melisa bila je Zorina prijateljica i osoba koja joj je pomogla poslije razvoda. Zato je prvo nazvala nju. Melisa je rekla da kalendar prikazuje primjere, a ne precizne podatke. Međutim, na posljednjoj stranici pisalo je da je uspješno udomljeno šezdeset pasa. Zora je zamolila da provjere jesu li isti primjeri ušli i u taj broj.

"Ljudi ne doniraju na fotografiju prazne zdjele", odgovorila je Melisa.

Zora je otišla do azila i tamo zatekla Lakija, živog, razigranog i još bez doma. Volonter Adem upravo mu je mijenjao vodu. Pokazao je urednu evidenciju dolazaka i odlazaka, jer je on vodio svakodnevnu brigu. Broj stvarnih udomljenja bio je manji. Nije bilo dokaza da su životinje zanemarene, ali javni uspjeh nije odgovarao zapisima. Zora nije fotografisala ljude krišom. Zamolila je odbor da zajedno pregledaju materijal.

Melisa je priznala da je ponavljala fotografije kako bi sakrila spore rezultate. Bojala se da će donatori odustati kad vide koliko pasa ostaje godinama. Odbor je zaustavio prodaju kalendara, objavio ispravku i ponudio povrat novca kupcima. Stvarna evidencija ostala je dostupna uz zaštitu privatnih podataka udomitelja. Zora je odbila poziv lokalne stranice da ispriča "sve prljave detalje" jer nije imala druge detalje osim provjerljivih.

Nekoliko donatora je otišlo, ali hrana nije nestala. Adem je predložio sedmične otvorene šetnje, na kojima su ljudi mogli upoznati pse bez obećanja savršenog završetka. Melisa je ostala volontirati uz hranjenje, bez upravljanja novcem ili izvještajima. Zora nije obnovila njihovo prijateljstvo jednim zagrljajem. Dolazila je nedjeljom i razgovarala s njom o onome što je tog dana stvarno urađeno.

Laki je udomljen u februaru. Nova vlasnica nije željela fotografiju sebe, pa je Zora snimila samo psa kako spava pored radijatora, uz njenu dozvolu. U objavi je stajalo jedno ime i jedan datum. Kada je Melisa predložila da dodaju kako je to najsretniji dan azila, Adem je odmahnuo glavom. Napisali su da se dobro prilagodio i da još grize vezice. To je bilo dovoljno da Zora pritisne dugme za slanje.