Tri košulje ležale su na Rifatovom krevetu, a nijedna nije bila kriva za njegovu nervozu. Jasnu je pozvao na večeru nakon četiri susreta u društvu zajedničkih prijatelja. Voljela je slagati tuđe pogrešne stihove u nove pjesme i nije se pretvarala da razumije šale koje joj nisu smiješne. Rifat je imao šezdeset šest godina i novu zubnu protezu na koju se još navikavao. To dvoje mu se tog popodneva činilo nepravedno povezanim.
U restoranu je proučavao jelovnik tako dugo da je Jasna predložila da prvo naruče piće. Nije mu pomoglo. Izabrao je supu, a zatim rekao da nije naročito gladan. Ona je naručila ribu i pitala ga za putovanje koje je spominjao. Odgovarao je kratko, pazeći na svaku riječ. Kad se nasmijala nečemu što je rekao, pokrio je usta salvetom i propustio njeno sljedeće pitanje.
Jasna je spustila viljušku. Pitala je želi li zapravo biti tu. Rifat je htio reći da mu je težak dan, da ga nešto muči na poslu, bilo šta što zvuči prikladnije za prvi sastanak. Ali bio je penzioner, a ona je to dobro znala. "Bojim se da ću pred tobom ispasti smiješan dok jedem", izgovorio je. Objasnio je zašto, gledajući u supu koja se već hladila.
Nije mu rekla da se ništa ne vidi niti da je to u njihovim godinama normalno. Pitala je šta bi mu večeras bilo najugodnije jesti. Rekao je da želi pire, i osjetio kako ga vlastiti odgovor vraća u prostoriju. Naručili su dodatni prilog. Jasna je potom priznala da je cijelim putem razmišljala hoće li joj se povući crta od čarape na listu, jer je obula cipele koje joj se sviđaju samo dok sjedi.
To nisu bile jednake nevolje i nisu se trudili napraviti takmičenje. Jednostavno su nastavili razgovor. Rifat je ispričao kako je na prvom poslu pogrešno zaključao vlastitog šefa u skladištu. Jasna se toliko smijala da je morala odložiti čašu. Ovaj put joj nije pratio pogled da provjeri gleda li mu zube. Primijetio je malu mrlju umaka na njenom rukavu i pokazao joj je bez svečanosti.
Poslije večere nisu dugo šetali zbog njenih cipela. Sjedili su na klupi dok je ona olabavila kaišiće. Rifat ju je pitao želi li u nedjelju doći na ručak, uz upozorenje da zasad najbolje kuha mekane stvari. Rekla je da može donijeti desert koji se jede kašikom. Kad se vratio kući, tri košulje još su ležale na krevetu. Složio ih je i tek tada shvatio da se cijelim putem smiješio.