Predsjednica kluba rekla je da hodalice treba ostaviti u garderobi, uz kapute. Mara je najprije mislila da nije dobro čula. Stolovi su bili postavljeni za godišnju proslavu, bijeli stolnjaci poravnati, a između njih ostavljeni uski prolazi. Njena hodalica stajala je pred stolicom na koju nije mogla sjesti bez oslonca. Predsjednica je ponovila da će im konobari sve donijeti i da prostor mora izgledati skladno kad dođu gosti.
Mara je tu dolazila četvrtkom već sedam godina. Poznavala je ljude koji su sada izbjegavali njen pogled. S njima je igrala karte, žalila se na cijene i slavila rođenja unučadi. Prijatelj Adnan šapnuo je da se ne svađa zbog jednog popodneva. On je svoj štap već naslonio iza zavjese. Nije htio da ga vide kao starca kojem nešto nedostaje. Mara ga je pitala kako planira otići do toaleta.
Pitanje je neugodno zastalo među čašama. Predsjednica je rekla da uvijek neko može pomoći i pokušala uzeti hodalicu. Mara ju je čvršće uhvatila. Nije povisila glas, ali su ljudi za susjednim stolovima prestali razgovarati. Rekla je da se ne stidi predmeta koji joj omogućava da sama dođe na proslavu. Ako za njega nema mjesta, onda prostor nije pripremljen ni za nju, koliko god uredno izgledao.
Najmlađa konobarica pomjerila je praznu stolicu kako bi prošla s poslužavnikom. Mara ju je zamolila da je ostavi sa strane. Otvorio se dovoljan prolaz. Ubrzo je još jedan član odmaknuo ukrasnu saksiju koja je blokirala put do vrata. To nisu bile velike prepravke. Predsjednicu je upravo ta jednostavnost najviše naljutila. Govorila je o uloženom trudu, dok su ljudi prvi put gledali kuda zaista mogu proći.
Adnan se vratio po štap tek nakon što je ustao i morao se uhvatiti za rub stola. Mara mu nije dobacila da je bila u pravu. Sačekala ga je kod slobodne stolice. Tokom ručka predsjednica ju je zaobišla pri nazdravljanju, a dvije prijateljice kasnije su joj rekle da je pokvarila raspoloženje. Mara je pojela kolač i priznala da joj nije bilo lijepo biti osoba zbog koje svi šute.
Sljedećeg četvrtka došla je uprkos želji da ostane kod kuće. Adnan je već podijelio karte. Pored njene stolice ostavio je dovoljno mjesta, bez natpisa i posebnog objašnjenja. Predsjednica ju je kratko pozdravila, još uvrijeđena. Mara je namjestila hodalicu, sjela i uzela karte. Nije pobijedila u prvoj partiji. Optužila je Adnana da previše pamti tuđe poteze, a on joj je rekao da napokon prigovara zbog nečega normalnog.