Na fotografiji se činilo da Vuk ljubi Saru u obraz. Ona se smijala, njegova ruka bila joj je na ramenu, a njen muž stajao je daleko u pozadini. Do jutra je slika prošla kroz sve grupe zaposlenih u hotelu. Neko je dopisao da se direktorica događaja konačno probila u društvo koje je oduvijek željela.
Sara je zapravo prilazila Vuku jer je bio poznat organizator festivala. Mjesecima je pokušavala dobiti njegovu preporuku. Kad ju je na prijemu prepoznao i srdačno pozdravio, nagnula se da ga čuje preko muzike. Njen muž Emir te večeri je pomagao hotelskom tehničaru, jer se pokvario razglas.
Vuk nije dugo ostao uz Saru. Cijelu večer pokušavao je doći do investitorice Dijane, čija je fondacija mogla finansirati njegov festival. Govorio je preglasno i smijao se unaprijed. Njegova partnerica Nina posmatrala ga je sa stola i pitala se kad je posljednji put tako pažljivo slušao nešto što ona govori.
Dijana je, međutim, tražila Emira. Čula je da je upravo on bez naplate popravio grijanje u malom domu za odrasle osobe s invaliditetom. Htjela je dogovoriti posao za još jednu zgradu. Kad ga je našla iza bine, skinula je skupe cipele i sjela na sanduk s kablovima. Fotograf ih nije primijetio.
Emir joj je objasnio da ne treba nova oprema, samo popravka koju su prethodni izvođači odbili jer im se posao nije isplatio. Dijana je zapisala naziv dijela na poleđini pozivnice. Poslije je u svom govoru spomenula taj razgovor, bez imena. Vuk je pljeskao i zamišljao kako bi njena fondacija mogla pomoći njemu. Sara je za to vrijeme popravljala razmještaj stolica da se Vukov tim vidi na završnoj fotografiji.
Sutradan je Emir dobio sliku svoje žene i Vuka od rođaka koji je napisao samo upitnik. Nije je proslijedio Sari. Pokazao joj je za doručkom i pitao šta se dogodilo. Objasnila je, ali je zastala kad ju je pitao zašto mu tokom cijele večeri nije prišla.
"Mislila sam da radiš", rekla je.
"Radio sam. Mogla si me ipak vidjeti."
Na sljedećem sastanku fondacije krug se zatvorio. Dijana je Vuku preporučila Emira kao osobu od povjerenja, Vuk je hvalio Sarinu organizaciju, a Sara shvatila da je cijelu večer tražila potvrdu čovjeka koji je sam čekao tuđu. Niko nije imao položaj dovoljno visok da prestane gledati preko nečijeg ramena.
Tražila je da hotel ukloni neprimjereni komentar ispod fotografije. Zatim je pozvala Emira na ručak. Nije mu pokazivala nove kontakte ni objašnjavala kako je prijem ipak bio uspješan. Pitala je za kvar koji je popravljao i slušala dok joj nije nacrtao cijeli razglas na salveti. Salveta je ostala među njenim poslovnim bilješkama. Ispod crteža je zapisala datum njihove godišnjice, bez popisa zvanica.