Kristalna zdjela stajala je na vrhu vitrine, teška, nepraktična i uvijek puna prašine. Dunji ju je za vjenčanje poklonio bivši momak, uz rečenicu da neke stvari lijepo izgledaju dok ih čovjek ne pokuša držati. Njen muž Mladen smatrao je poklon duhovitim. Dunja ga nikada nije koristila, ali ga nije ni sklonila.
Kada im je pukla cijev, zdjela je bila u prostoriji koju je voda zaobišla. Kada je Mladen izgubio posao, istog dana je na njenom rubu primijetila sitnu ogrebotinu. Vremenom su počeli govoriti da im poklon donosi lošu sreću. Šala je bila zgodna: nesreća dobije oblik koji se može pokazati prstom, pa je manje potrebno razgovarati o onome što ljudi rade.
Poslije dvanaest godina braka stigla je opomena za kredit o kojem Dunja ništa nije znala. Mladen je uložio novac u apartman s kolegicom. Tvrdio je da je poslovna prilika propala i da se stidio reći. U koverti s dokumentima Dunja je pronašla i ugovor o zajedničkom korištenju stana, s datumima njihovih navodnih službenih putovanja. Kolegica je mislila da je Mladen već razveden.
On je stajao kraj vitrine kada ga je Dunja suočila s tim. Pogledao je zdjelu i promrmljao da ih od početka prati ista nesreća. Dunja je prvi put čula koliko je izgovor besmislen. Kristal nije podigao kredit. Nije rezervisao vikend. Nije svake nedjelje sjedio s njom za stolom i govorio da mu je drago što imaju miran život.
Skinula je zdjelu s police. Mladen se odmakao, očekujući da će je baciti. Umjesto toga odnijela ju je u sudoper i pažljivo oprala. Pod vodom je vidjela da je navodna ogrebotina zapravo stvrdnuta kap voska. Predmet koji je godinama smatrala oštećenim bio je sasvim čitav. Brak je, međutim, tražio ozbiljniji pregled od kućnog praznovjerja.
Dunja je odvojila finansije i potražila pravni savjet. Mladen se privremeno iselio. Kolegici je odgovorila samo na pitanja o datumima, bez uvreda i takmičenja oko toga koja je više prevarena. Na buvljaku je poslije našla ženu koja je skupljala stari kristal. Pregledala je zdjelu na dnevnom svjetlu i ponudila poštenu cijenu. Dunja je pristala. Kući se vratila s dvije obične šolje i dovoljno novca za novu bravu. Na praznoj polici ostao je svijetli krug. Nije ga prekrila ukrasom. Trebalo joj je malo vremena da se navikne na prostor u kojem više ništa ne mora biti krivo umjesto ljudi.