Na ulazu u novi omladinski atelje visjela je ploča s imenima donatora. Ružica je svoje pronašla na vrhu, velikim slovima. Došla je na otvorenje jer je njen salon poklonio šest paketa boje za kosu za pozorišnu radionicu. Uz ime je, međutim, stajao iznos koji bi pokrio pola njenog godišnjeg najma. Okrenula se prema organizatoru Siniši, svom dugogodišnjem prijatelju, i vidjela kako izbjegava njen pogled.
Mjesec ranije zamolio ju je da mu kratko posudi novac dok udruženju ne stigne uplata. Vratio ga je nakon četiri dana. Ružica nije postavljala dodatna pitanja jer su se poznavali iz škole. Sad je shvatila da je potvrdu njene uplate pokazao kao dokaz velikog poklona. Povrat novca nije spomenut. Fotografija ploče već je kružila uz poruku da mali lokalni poslovi mogu promijeniti grad.
"Ljudi vole vidjeti primjer", rekao je Siniša tiho. "Niko nije ostao bez novca."
Ružica je pogledala mladu slikarku koja je pored njih brojala plastične čaše. Djevojka je nekoliko dana ranije dolazila moliti popust za materijal jer je atelje navodno potrošio sve donacije. Ako se pozajmica računala kao dar, negdje je postojao izvještaj koji nije odgovarao stvarnosti. Zamolila je Sinišu da joj ga pokaže prije nego što počnu govori.
Nije htio. Rekao je da će ga poniziti pred djecom i gostima. Ružica je odgovorila da razgovaraju u kancelariji upravo da publika ne bude sudija. Pozvala je predsjednicu udruženja, kojoj je mirno pokazala uplatu i povrat, s prekrivenim ostalim podacima. Predsjednica je odgodila finansijski dio govora i naredila provjeru svih prikazanih iznosa. Atelje se otvorio, ali ploča je skinuta istog dana.
Provjera je otkrila još dvije vraćene pozajmice predstavljene kao donacije. Nije nedostajao novac iz blagajne, ali prikupljena pomoć bila je znatno manja od objavljene. Udruženje je ispravilo izvještaj i o svemu obavijestilo donatore. Siniša je napustio ulogu organizatora. Ružici je poslao poruku da mu je uništila ugled zbog tehničke stvari. Nije odgovorila odmah. Sutradan mu je napisala da joj je prijateljstvo značilo više nego što očigledno misli.
Na drugu radionicu donijela je dodatne materijale, uz jasan spisak i potvrdu stvarne vrijednosti. Niko nije tražio fotografiju. Slikarka ju je zamolila da pomogne obojiti stari paravan, pa je ostala do zatvaranja.
Kad se boja osušila, na njemu su bile nejednake plave linije i jedan otisak Ružicinog dlana. To je bio jedini trag njenog imena u prostoriji. Sasvim joj je odgovarao, iako je kod kuće još dugo prala boju ispod noktiju.