Ružica je na završnu večer donijela kartice s jednostavnim razgovorima. Polaznici njenog kursa trebali su u parovima pokazati kako bi naručili kafu ili pitali za put. Nije bilo ispita, samo prilika da se nasmiju greškama koje više nisu pravili. Muž Esad, koji je vodio školu, pripremio je diplome. Ružica ga je zamolila da ih naziva potvrdama o pohađanju, jer nisu predstavljale službenu kvalifikaciju.
U sali je bilo više ljudi nego na nastavi. Pomislila je da su poveli porodice. Onda je Esad pozvao nepoznatog muškarca da primi potvrdu za završenih četrdeset časova. Sljedeća žena također nije bila njena polaznica. Kada joj je Ružica ljubazno pružila karticu za razgovor, žena je rekla da ona ne govori taj jezik i da joj je obećano samo fotografisanje.
Esad je pokušao nastaviti dodjelu preko njenog pitanja. Objasnio je da su neki ljudi učili samostalno. Ružica je pitala ko je pratio njihov rad. Odgovorio je da sada nije trenutak za administraciju. Gledala je svoje stvarne polaznike, među njima čovjeka koji je poslije noćne smjene dolazio na svaki čas, i shvatila da se od nje očekuje da njihovo vrijeme izjednači s kupljenom večeri.
Prekinula je program. Nije ispitivala nepoznate ljude niti ih ponižavala pred publikom. Rekla je da može potvrditi samo nastavu koju je održala i da se s njenim potpisom neće dijeliti ništa drugo. Esad je morao objasniti da je jednoj firmi unaprijed prodao grupni kurs. Kada se njihovi zaposleni nisu pojavili, zadržao je uplatu i dogovorio završne potvrde kako niko ne bi pitao za neiskorišteni novac.
Večer su završili bez zajedničke fotografije. Stvarni polaznici dobili su svoje potvrde narednog dana. Ružica je objavila kratko objašnjenje onoga što njeno ime potvrđuje, bez imena kupaca. Ljudi poslani na fotografisanje nisu bili njeni protivnici. Neki ni sami nisu znali šta im je poslodavac ugovorio. Esad je morao s firmom riješiti povrat ili stvarnu nastavu koju će neko zaista pohađati.
Kod kuće je tvrdio da je spašavao školu. Ružica je odgovorila da je spašavao izgled škole, trošeći ono zbog čega su ljudi dolazili njoj. Odvojila je svoj rad od njegovog poslovanja i iznajmila učionicu dvije večeri sedmično. Njihov brak ostao je na teškom razgovoru koji nije mogao završiti jednim izvinjenjem. Na prvom novom času Ružica je postavila dvanaest stolica. Došlo je sedam ljudi. Nije pomjerala prazne stolice iz kadra, jer tog puta nije ni pravila sliku. Počela je razgovor s onima koji su stvarno bili tu.