Kad je posljednji gost napustio dvoranu, Nela je skupljala programe s praznih stolica. Na sredini je ostalo četrdesetak urednih knjižica, netaknutih kao prije koncerta. Njena sestra dirigentica već je pred ulazom davala izjavu lokalnom portalu. Govorila je o rasprodanoj večeri i potrebi za većom salom. Nela je podigla mokar kaput i pomislila da se možda slobodna mjesta jednostavno ne vide sa pozornice.
Dva dana kasnije dobila je izvještaj za pokrovitelja. Broj prodatih karata bio je dvostruko veći od novca u kutiji. Na spisku su stajala imena ljudi iz njihovog komšiluka, uključujući čovjeka koji se prošlog proljeća odselio. Nela je držala blagajnu dobrovoljno. Potpis je trebao biti formalnost, rekla je sestra. Pokrovitelj ne pomaže horu koji pred zimu izgleda kao da nikoga ne zanima i nikome ne treba.
Nela je odnijela dokument na probu. U maloj sobi mirisalo je na mokre šalove i čaj od mente. Sestra je zamolila pjevače da izađu, ali Nela nije počela svađu. Rekla je da neće potvrditi prodaju koja se nije dogodila. Dirigentica je spustila olovku i upitala mora li baš ona biti osoba koja će im oduzeti grijanje. Sve mjesece rada pretvorila je u predmet na stolu između njih dvije.
Najstarija članica vratila se po naočale i čula posljednju rečenicu. Nije tražila detalje, samo je kazala da će rado platiti veću članarinu ako za to znaju svi. Ta jednostavna ponuda prekinula je sestrinu odbranu. Sljedeće večeri sazvali su sastanak. Nela je pokazala stvarne iznose bez imena lažno navedenih posjetilaca. Sestra je priznala da je uljepšala podatke jer se plašila ponovnog zatvaranja hora, nakon godina tokom kojih su vježbali po kuhinjama.
Pokrovitelju su poslali ispravku prije isplate. Podrška je smanjena, a jedna planirana gostujuća večer otkazana. Pjevači su odabrali dvoje ljudi da zajedno vode evidenciju. Niko nije slavio poštenje uz muziku: trebalo je premjestiti probe u hladniju prostoriju i posuditi grijalicu. Dirigentica se nekoliko sedmica obraćala Neli samo poslovno. Na porodičnom ručku sjedile su udaljene, između zdjele krompira i očevih neuspjelih pokušaja da promijeni temu.
Na proljetnom koncertu prodali su sedamdeset tri karte. Nela je taj broj napisala velikim ciframa, a sestra ga pogledala prije izlaska na pozornicu. U publici je ostalo dosta praznih sjedala. Ipak, kad su završili posljednju pjesmu, aplauz je trajao dovoljno dugo da se obje nasmiju. Poslije koncerta sestra joj je pružila program potpisan od svih pjevača. Na njegovoj poleđini bila je jednostavna poruka: Hvala što si nam ostavila stvarnu publiku.