Irena je poruku napisala na stanici: "Stižem u osam. Reci mi na kojem ulazu da čekam." Zatim je obrisala riječ "čekam" i zamijenila je riječju "dođem". Nije htjela izgledati kao žena koja stalno čeka, iako je posljednjih osam mjeseci upravo to radila. Marko je još živio sa suprugom i svaki njihov susret počinjao objašnjenjem zašto sada nije trenutak za promjene.

Do večernjeg voza imala je nekoliko sati. Nedaleko od stanice nalazio se centar u kojem je njen brat Nenad organizovao obroke za starije ljude. Nisu se ozbiljno posvađali. Samo su godinama sve rjeđe razgovarali, dok njihova bliskost nije postala niz čestitki i fotografija s praznika.

Nenad ju je dočekao u kecelji s mrljom od paradajza. Nije rekao da je konačno našla vremena. Dao joj je nož i zamolio da nareže hljeb. Radili su za stolom, uz radio koji je prekidao signal. Irena je očekivala priču o njegovom odricanju, a dobila trač o dvojici volontera koji su se zaljubili pa se sada svađaju oko načina slaganja tanjira.

Poslije ručka sjedili su u dvorištu. Nenad je pitao ima li nekoga. Irena je počela uobičajeno: komplikovana situacija, brak koji odavno ne postoji, strpljenje. Brat nije napao Marka niti je pokušao spasiti. Pitao je samo zna li ona šta želi kad ne mora uzimati u obzir njegov raspored. Irena je pogledala otvorenu kapiju. Nije se mogla sjetiti kada je posljednji put tako postavila pitanje.

Rekla je da želi večeru koju može rezervisati na svoje ime. Vikend bez izmišljenog poslovnog puta. Mogućnost da pozove kada je tužna, bez prethodne provjere smije li telefon zazvoniti. Nenad je slušao. Zatim je priznao da ni njegov život nije uređen kako izgleda, da mu nedostaje društvo i da se ponekad iza korisnog posla sakrije od pokušaja nove veze.

Irena je ostala pomoći oprati suđe. Marko je poslao obavijest da kasni i da bi bilo praktičnije da ga čeka u automobilu. Sjela je na klupu prije izlaza i napisala da neće doći. Nije tražila da odmah napusti brak niti ponudila novi rok. Rekla je da više ne želi učestvovati u skrivanju.

Pred kapijom je zastala, čitajući vlastite riječi. Onda ih je poslala. Nenad joj je za put spakovao dva komada kolača. Dogovorili su nedjeljni ručak za sljedeći mjesec, bez velikih obećanja da će nadoknaditi sve propušteno. U vozu je pojela oba komada. Kući je stigla kasno, u stan u kojem je mogla upaliti sva svjetla.