Na fotografiji nagrađene kolekcije Ajla je odmah prepoznala malo udubljenje ispod drške. Nije bilo ukras, nego trag njenog palca koji je mentor hvalio kao najživlji dio šolje. Dvanaest komada napravila je tokom plaćenog boravka u njegovoj radionici. Dogovor je bio da ih zajedno izlože, s odvojenim imenima. Na plakatu je sada pisalo samo njegovo, velikim bijelim slovima preko stolnjaka koji je također donijela ona.

Poslala mu je kratku poruku s fotografijom. Odgovorio je da organizatori pojednostavljuju priču i da će njeno vrijeme doći. Ajla je znala tu rečenicu: čula ju je kad je čistila peć umjesto da govori novinarima, kad je nosila kutije dok su drugi držali čaše. Sada je otvorila mapu sa snimcima nastanka šolja. Svaka faza imala je datum, a u porukama je stajao njegov prijedlog zajedničke izložbe.

Njen dečko savjetovao je da objavi sve iste večeri. Ajla nije htjela pretvoriti ljutnju u neurednu optužbu. Napisala je organizatorici, priložila ograničen izbor dokaza i tražila ispravku autorstva prije promocije. Mentor ju je nazvao pet puta. Kad se javila, ponudio je novac i buduću preporuku pod uslovom da se više nikome ne obraća. Prvi put je jasno čula da njena šutnja ima cijenu koju on već umije izračunati.

Organizatorica je privremeno povukla plakat. Pregledala je nacrte i zatražila očitovanje oboje. Mentor je tvrdio da je izbor glazure dovoljan da radovi pripadaju njegovoj kolekciji. Ajla nije negirala njegov doprinos: označila ga je upravo onako kako su dogovorili. To je otežalo pokušaj da je predstavi nezahvalnom. Na zajedničkom sastanku donijela je jednu neuspjelu šolju, napuklu prije pečenja, s istim udubljenjem ispod drške i svojim utisnutim inicijalima na dnu. Organizatorica je okrenula šolju prema prozoru, pročitala slova naglas i zapisala ih prije nego što je nastavila razgovor.

Promociju su održali sedmicu kasnije s ispravljenim opisom. Mentor nije došao. Ajla je stajala uz radove i odgovarala na pitanja o temperaturi, glazuri i sporom sušenju. Nekoliko ljudi željelo je čuti svađu, ali ona je vraćala razgovor na šolje. Kasnije je s dečkom odnijela posljednju kutiju iz radionice. Nije imala novi prostor i to ju je plašilo. Ipak, dok je umotavala napukli komad, ostavila je dno vidljivim. Njeno ime više nije bilo detalj koji se može sakriti ispod stolnjaka.